Piše: Dražen Oreščanin
Radimir Čačić je zadnjih mjeseci nezaobilazna tema mnogih rasprava i puno previše riječi je potrošeno na njega, o suđenju u Mađarskoj i da li treba odstupiti iz Vlade ili ne treba. Ne mislim raspravljati o Čačiću, ali mislim da vrijedi napisati par riječi o modelu javnog ponašanja za koji je on trenutačno najpoznatiji maneken – aroganciji, oholosti, bahatosti i razmetljivosti.
Definicija oholosti prema Wikipediji je da often indicates a loss of contact with reality and an overestimation of one's own competence or capabilities, especially when the person exhibiting it is in a position of power, odnosno potpuni nedostatak skromnosti i poštovanja prema drugima. Oholost i arogancija u komunikaciji imaju vrlo jasnu namjeru da se druga strana ponizi te da joj se pokaže da je manje vrijedna. Ponižavanje drugih oholu osobu u njenim očima, a i u očima okoline, prikazuje boljom, većom i snažnijom.
Prema uobičajenim mjerilima vrijednosti zapadne civilizacije, koje se dobrim dijelom temelje na osnovnim vrijednostima kršćanstva, oholost se smatra manom, a skromnost vrlinom. Osobe koje se ponašaju oholo i arogantno općenito nisu omiljene. Na takvo ponašanje vrlo često se nadovezuju i druge negativne osobine poput prijeke naravi i nasilnosti, budući da takve osobe ne trpe da im se netko suprotstavlja.
Oholost kao osobina ima genetsku i evolucijsku uvjetovanost. U neka davna vremena najsnažniji i najsposobniji mužjaci su osvajali ženke i produžavali vrstu. Tada nije bilo Ferraria, jahti, lijepe odjeće i ugodnih manira – onaj koji je bolje suparnika odalamio toljagom i dublje ga ponizio, taj je bio u prednosti. Dakle, bahatost je u to doba bila vjerojantno poželjna osobina.
U današnjem društvu mislim da postoje dvije osnovne grupe uzroka arogantnog ponašanja u komunikaciji, koji se jednostavno mogu definirati kao svjesni i nesvjesni. Svjesni razlog je slučaj kada se osoba u komunikaciji s namjerom postavlja na takav način, kada kratkoročno želi ostvariti neki cilj, prema osobi za koju zna da će takav način komunikacije biti efikasan. Takva komunikacija ponekad i može biti opravdana.
Nesvjesna arogancija je daleko opasnija i štetnija za okruženje. O samoj štetnosti arogancije kao osobine arogantne osobe za nju samu nema smisla ni raspravljati.
Nesvjesna arogancija može biti stvarna arogancija, kad osoba koja se na taj način odnosi prema okolini zaista smatra sebe nadmoćnom i više vrijednom od drugih. Kod takvih osoba želja za moći, te korištenje moći ako je dobiju, vrlo često predstavlja veliku potencijalnu opasnost za cijelo okruženje izloženo takvoj osobi. Takve osobe su uobičajeno izuzetno inteligentne, što je i temelj za osjećaj veće vrijednosti. S druge strane, one su najčešće emotivno zakinute, te ne poznaju empatiju i lojalnost, a moguće ni ljubav. Ukratko, radi se o egocentričnim i samosvojnim osobama, koje gledaju isključivo vlasiti interes, te su stoga i ohole. Ako je naša izloženost takvoj osobi površna i uglavnom temeljena na medijima, dojam koji možemo steći o takvoj osobi je da je sposobna i odlučna, da zna što radi i da je spremna na žrtve da se ciljevi ostvare. Ono što često ne vidimo je da se ne radi o njenim, nego o našim i tuđim žrtvama, a da se ostvaruje interes te osobe, a ljudi su vrlo često kraće ili duže vremena zavarani. Postoji puno režima u zadnjih sto godina koji su temeljeni na tom pincipu velikog vođe i malih podanika potrajali desetljećima, pod konstantnom kontrolom medija. Na kraju, istina gotovo uvijek izađe na vidjelo. Zadnji primjer punog kruga arogancije je nekadašnji premijer Sanader, koji je prošao put od vođe i preobrazitelja, do lopova u kojeg bivši pobočnici upiru prstom da ih je poticao na lopovluk.
Postoji također i druga vrsta nesvjesne arogancije, koja je posljedica straha i koja nastaje kao obrambena reakcija. Ako se osoba osjeti ugroženo, takva arogancija koristi se prema modelu napad je najbolja obrana. Ako osoba ne zna kako bi na neki napad odgovorila, odgovoriti će također napadom, u kojem će pokušati odgovoriti napadaču istom mjerom, ili iskaliti svoju frustraciju na nekom tko je niže u hijerarhiji. Ako se može reći da su stvarno arogantni ljudi izuzetno inteligentni, ovakva reakcija može se očekivati od prosječno inteligentne i sposobne osobe, ali također emotivno više ili manje zakinute. Na svu sreću, ovakva arogancija je štetna uglavnom za uži krug ljudi koji su joj izloženi.
Kao protuteža oholosti prvenstveno se može smatrati skromnost, kao vrlina koju imaju ljudi zaista svjesni svojih mana, vrlina i sposobnosti. Skromnost nastaje kao posljedica promišljanja i razumijevanja vlastitih postupaka i reakcija, te interakcija s drugim ljudima i okolinom. Skromnost se smatra jednom od najvažnijih vrlina potrebnih za rukovođenje, a vođe koji su imali izraženu osobinu skromnosti i emapatije, ostaju zapamćeni u povijesti kao velike osobe, poput pape Ivana Pavla II.
Razmetljiv čovjek uvijek će pokušati svima pokazati svoj status, zašto je bolji od drugih i što sve ima, dok će skroman čovjek pokušati zadržati svoju privatnost. Vrlo je jednostavno prema takvom ponašanju razaznati jedne od drugih – čuvajte se onih koji lete helikopterima i voze se jahtama i skupim autima. Naši životi su za razmetljive egocentrike nevažni i vrlo lako možemo stradati pod njihovim kotačima, elisom ili kobilicom kao kolateralne žrtve.
Ni IT industrija nije pošteđena takvih arogantnih tipova, a dvojica najarogantnijih po mom mišljenju su sigurno Steve Jobs i Larry Ellison. Kao olakotna okolnost im se može uzeti to što su napravili zaista puno korisnih stvari za industriju i društvo općenito, iako nema nikakve sumnje da su nesmiljeno zgazili svakoga tko bi im stao na put – cilj opravdava sredstva.
U Hrvatskoj IT industriji također postoji taj sindrom arogancije, što je čudno ako se uzme u obzir globalni nivo beznačajnosti naše IT industrije. Uglavnom se ljudi takvog načina ponašanja prepoznaju i drže skupa, a također ima i korisnika koji imaju povjerenja u takav pristup. Krajnji efekt je vrlo sličan kao i u javnom životu – bokal ide na vodu dok se ne razbije. U konačnici rezultat je vrlo često loš, jer nekoliko jakih osobnosti na ego-tripu na jednom mjestu je poput rogova u vreći.
Treba biti skroman i dostojanstven i u pobjedi jednako kao i porazu. Ako vam je u ovom vremenu krize još uvijek dobro, iskoristite to da pomognete drugima kojima pomoć treba. Ako netko tko vam nije baš mio, tko je bio arogantan i tko vas je znao dobro nagaziti sada ima problema, to nije razlog da mu i vi zabijete još poneki čavao u lijes ili da se radujete tuđoj nesreći. Budite skromni i pošteni, pomozite mu ako možete. Ako ste arogantni, još uvijek ima vremena da se promijenite. Nikad ne znate kada će i vama pomoć zatrebati, a moguće je da neće biti u blizini nikoga tko bi vam pružio ruku...
|
