25.03.2013., ponedjeljak
Dnevnik jedne ptičice
Piše: Tomislav Ljubas
Kada sam se prijavljivao na BIRD akademiju nisam imao velika očekivanja. Student koji još nije diplomirao kreće na put za Zagreb sa čistim teoretskim znanjem, bez puno radnog iskustva iza sebe, u tvrtku koja je u svom poslu lider u ovom dijelu Europe. Međutim, nakon prvog razgovora, koji je na moje iznenađenje prošao opušteno, dobio sam poziv da sam primljen na akademiju, da počinjem raditi za tjedan dana i da se trebam preseliti u Zagreb. Ostaviti sve i otići? Greška prva?
I tako dođe prvi dan, nas 11 potpunih stranaca i sa potpuno različitih fakulteta. Neki imaju predznanje i znaju što znače puste skraćenice kao DWH, BI, ETL, SSAS, a neki su više orijentirani na ekonomiju pa znaju što je RDG i slično. Ja u sredini, znam o svemu ponešto ali osim seminarskog rada nisam nikad ništa slično radio. I prvi strah; ako na predavanjima previše pitam ispast će da ne znam ništa, a ako ne pitam ništa mislit će da sam nezainteresiran. I što sad? Odlučim se na ovu prvu opciju jer smatram da je bolje pitati nego skitati, pa kud pukne, pukne. I iznenađenje; predavači drage volje i s oduševljenjem odgovaraju na pitanja. Nešto na što nisam navikao na fakultetu. Većina kolega sa akademije se grče s pitanjima, vjerovatno s istim strahovima kao I ja. Greška druga?
Nas 11, svi s različitim predispozicijama i s različitim znanjima smo tu, skupa u istoj vatri. Ne znam koliko nas se prijavilo na akademiju ali pretpostavljam da je broj manji nego broj prijavljenih za mjesto nekog administratora ili potrčka u nekoj od državnih tvrtki. Ipak je ovo “nesigurni” privatni sektor gdje vas gazda “maltretira” i gdje vam u bilo koje doba dana može doći i dati otkaz. Ipak, nas 11, svi redom visokoobrazovani i željni rada i učenja smo tu. Greška treća?
Jedan od voditelja nam predloži da samostalno radimo na jednom projektu, nečemu što je opipljivo i što nam je prvi dodir s realnim svijetom. Svi se pogledavaju i premišljaju - svi bi htjeli ali ih strah koči. Bez puno premišljanja kolega i ja se javimo, obojici je to prvi put da nešto konkretno radimo. Nemamo pojma u što ulazimo, ali smo nadobudni i prihvaćamo. Greška četvrta?
Nakon nekog vremena, svakodnevnih predavanja i prvog ispita, drugi voditelj pošalje mail i traži dobrovoljca za rad u novoj aplikaciji, nečemu što nitko od nas prije nije vidio. Nitko se ne javlja, strah je još uvijek tu. Nakon drugog maila i dosta promišljanja se javljam. Opet ulazim u nešto o čemu nemam pojma, nečemu što prvi put vidim. Greška peta?
Sad sam već toliko zaokupljen poslom da me nema kad uhvatiti tuga zbog odlaska, nemam kad biti tužan, niti nostalgičan. Dan mi je ispunjen učenjem nečeg potpuno novoga. I odgovara mi. Nakon zadnjeg predavanja na fakultetu mislio sam da je to to, da više neću morati sjediti u klupi i učiti. Međutim, sam sam odabrao put kojim hodam. I sretan sam, sada smatram da je učenje privilegija koja se ne pruža svakome, da je treba maksimalno iskoristiti. Kolege iz tvrtke su uvijek tu i uvijek nekoga možeš nešto pitati. Svi smo jedna velika ekipa, ljudi koji uče i koji se razvijaju. Na takvo ponašanje nisam navikao na jugu, pogotovo ne na fakultetu.
Greška? Nema greške... Greška bi bila da sam ostao kod kuće i da svaki dan idem na posao i da svaki dan radim iste stvari… Zar to nije definicija ludila? Svaki dan raditi iste stvari i nadati se drugom rezultatu, postići nešto drugo i nešto više?
Nova prijateljstva i novi ljudi, osobe koje ti ostave trag u životu. Da ništa drugo ne dobijem od akademije, zar to nije dovoljno?
Mi smo ptičice, BIRDovci, ekipa koja se bori protiv neurednog sustava učenjem i znanjem. Možda smo nerealni, možda vodimo iste borbe kao Don Quijote s vjetrenjačama, jedina je razlika što su naše vjetrenjače sustav koji ubija entuzijazam, koji mlade guši i ne dozvoljava intelektualni razvoj. Tjera nas iz Hrvatske, da tražimo spas pod haljinama drugih država. Sigurnost? Sami je stvaramo. Novac? Što raditi nakon što kupite sve što želite? Znanje? Vrijednost koja se množi voljom i radom, a nikad ne gubi na cijeni.
|
- 19:27 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
20.03.2013., srijeda
Kamo dalje, rođače?
Piše: Dražen Oreščanin
Preneseno iz magazina Mreža, 03/2012
Stalna na svijetu samo mijena jest... Svi bismo voljeli znati kako će nam biti za nekoliko godina. Najlakši i najpouzdaniji način da to saznamo je da pratimo povijesne trendove i prema njima predvidimo što će se dogoditi u sljedećem razdoblju.
IDC svake godine radi predviđanje trendova razvoja i kretanja ulaganja u pojedine segmente IT tržišta u Hrvatskoj. IDC-eva istraživanja su komercijalne prirode, pa ću se osloniti na informacije koje su javno dostupne i prezentirane na konferencijama i skupovima ili distribuirane mailom.
Početkom prošle godine IDC je napravio analizu koja je obradila rezultate 2011. godine, te predviđanja za prihode 2012. Svi znamo da je od 2009. IT u padu skupa s cijelim gospodarstvom i da predviđanja za 2012. nisu bila bajna – stagnacija u 2012. i rast od 6% u 2013. godini. Ono što je posebno bolno je pasus koji kaže: „S IT potrošnjom od 255 dolara po glavi stanovnika, Hrvatska je lani dosegla oko 27 posto od prosječne per capita IT potrošnje u EU27, koja je iznosila 956 dolara.“ Ako se iz EU27 izuzmu Rumunjska, Bugarska i ostale nove članice, per capita IT potrošnja u Hrvatskoj je oko 20% prosječne EU15 potrošnje. Prosječna potrošnja i ulaganje u IT-u Danskoj, Nizozemskoj ili Njemačkoj, koje imaju realno 3-3,5 puta veći bruto društveni proizvod od Hrvatske je pet puta veća nego u Hrvatskoj, te i tu kumuliramo zaostatak.
Krajem prošle godine IDC je napravio reviziju ove procjene, u kojoj su sva predviđanja srezana za nekoliko postotaka. Za 2012 je predviđen pad od skoro 5%, a za 2013. stagnacija, ali u odnosu na osnovicu iz 2012. koja je u odnosu na prvo predviđanje smanjila 5%. Sveukupno predviđanje IT potrošnje u Hrvatskoj za 2013. se od travnja do prosinca 2012. smanjilo gotovo nemogućih 10%! Budući da su u konačnici rezultati uvijek lošiji od predviđanja, može se očekivati još veći pad.
Ulaganja u IT se u pravilu smatraju investicijama, pa je ovaj pad puno bliži po ukupnim iznosima padu koji Hrvatska bilježi u investicijama, nego relativno skromnom padu BDP-a od oko 2%. Dobrim dijelom taj pad se odnosi na pad investicija javne uprave, do kojih redovito dolazi u izbornoj godini. Teško je očekivati porast IT ulaganja u državnoj upravi sljedeće godine, osim dijela koji se odnosi na projekte financirane pretpristupnim fondovima.
Struktura IT potrošnje u Hrvatskoj bitno odudara od svjetske strukture IT potrošnje. U svijetu 55% IT potrošnje otpada na usluge, 27% otpada na hardver i oko 18% na softver. U Hrvatskoj pak 53% potrošnje otpada na hardver, 15% na softver i 32% na usluge. Softver ima otprilike sličan udio, a potrošnja na usluge je taman onoliko manja koliko je veća potrošnja na hardver. Ovi podaci su također prilično poražavajući iz tri razloga.
Prvi razlog je da se u Hrvatskoj troši dva puta više na hardver po jedinici softvera nego u svijetu. Moguće je da su dijelom razlozi za to niže cijene i veći popusti za softver ili veće korištenje open source rješenja u Hrvatskoj. Puno vjerojatnije je da se jedan dio softvera koristi nelegalno, odnosno da ima nakupovanog hardvera koji nije iskorišten.
Drugi razlog je da su IT usluge, koje inače u svijetu čine najveći segment potrošnje, na malom i padajućem IT tržištu upola manje nego u svijetu. Svi znamo da usluge donose dodatnu vrijednost i pokretač su razvoja, te da bez usluga nema implementacije složenih poslovnih rješenja.
Treći razlog je taj što se sav hardver, većina softvera i određeni postotak usluga uvoze. Udio uvezene robe i usluga je u ukupnoj IT potrošnji Hrvatske sigurno između 65 i 70%. Prema lanjskoj analizi koji je napravila Tajana Barančić za CISEX, hrvatske tvrtke ostvaruju lijep prihod od izvoza softvera i usluga koji je 2011. u odnosu na 2010. porastao gotovo nevjerovatnih 30%. Međutim, taj prihod je po iznosu otprilike 20% iznosa IT opreme, softvera i usluga koje uvezemo.
Ako se trend stagnacije potrošnje u Hrvatskoj i rasta izvoza softvera i usluga nastavi istim tempom, za pet do šest godina će se prihodi od izvoza učetverostručiti i Hrvatska će u vanjskotrgovinskoj IT bilanci biti u plusu! Za takav rast potrebno je nekoliko preduvjeta, od kojih su ključna tri – tržište, resursi i poticajno okruženje. Za softver je tržište cijeli svijet, a za usluge se otvara EU tržište na kojem smo cjenovno i znanjem konkurentni. U odnosu na svjetsku potrošnju od 3.600 milijardi USD, ovakav rast našeg izvoza bi nas katapultirao s 0,2 promila na skoro cijeli jedan promil svjetskih IT prihoda! Nitko osim nas to ne bi ni primijetio...
Resursi su puno bitniji problem, nije moguće četiri puta povećati prihode ako se ne poveća broj zaposlenih. Kod softverske industrije taj porast nije linearan, ali kod usluga gotovo da jest. Prema Tajaninom istraživanju, tvrtke koje se bave računalnim programiranjem i uslugama imale su krajem 2011. oko 9.000 zaposlenih. Za predviđeni rast, u pet godina bi trebale narasti na 25.000 zaposlenih. Hrvatska sveučilišta po sadašnjim programima mogu godišnje obrazovati oko 600 visokoobrazovanih informatičkih stručnjaka, što ni približno nije dovoljno da pokrije potrebe, a srednjih stručnih škola koje u Hrvatskoj educiraju kvalitetne informatičare koji nemaju fakultetske ambicije nema. Resursi će biti veliki problem i rješavati će se na razne načine – preraspodjelom IT resursa koji su višak u umirućem domaćem gospodarstvu i domaćoj potrošnji orijentiranom IT-u, uvozom i outsourcanjem resursa iz drugih zemalja regije i Azije.
I dolazimo na kraju do poticajnog okruženja, onoga što Hrvatska može napraviti za IT industriju, koja u sljedećih pet godina može otvoriti petnaest do dvadeset tisuća izvozno orijentiranih radnih mjesta. Kada bismo za početak imali manje poreze i doprinose na cijenu rada, sustavne i usmjerene poticaje za izvozno orijentirano IT poduzetništvo i industriju (umjesto generičkih industrijski agnostičkih poticaja), kada bi se školski programi u osnovnim i srednjim, a upisne kvote i programi na visokim školama promijenile na način da se obrazuje više informatičara, kada bi mladima zanimanja informatičar i poduzetnik bile na vrhu liste interesa u obrazovanju i razvoju karijere... E, tada bismo vrlo brzo bili jedna uspješna izvozno orijentirana visokotehnološka država!
|
- 07:19 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
