Poslovna inteligencija

< svibanj, 2013 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Svibanj 2010 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Poslovna inteligencija d.o.o.
Blog Poslovne inteligencije - teme vezane za analitičke sustave, poslovnu inteligenciju, skladišta podataka, planiranje, konsolidaciju, upravljanje matičnim podacima i sve ostalo...

Linkovi
PI @ Fejs
Facebook profil Poslovne inteligencije

Blog.hr
Blog servis

Mreža
Poslovni IT mjesečnik

Brojač:


17.05.2013., petak

Strategija

Piše: Dražen Oreščanin

Preneseno iz magazina Mreža, 05/2012

Strategiju je kao jednu od tri ključne vojne vještine definirao Sun Tzu još u petom stoljeću prije Krista, zajedno s taktikom i operatikom. Iz izvorno vojne vještine, strategija je zauzela svoje bitno mjesto i u poslovnom svijetu, u modernom upravljanju tvrtkama, te općenito u razvoju društva.

Opće prihvaćena definicija strateškog upravljanja glasi otprilike ovako, prema Wikipediji: Strateški menadžment analizira glavne inicijative koje je poduzeo visoki menadžment neke tvrtke u ime vlasnika, koji uključuje resurse i rezultate o okruženju. To podrazumijeva specificiranje misije, vizija i ciljeva organizacije, razvoj politika i planova, često u obliku projekata i programa koji su dizajnirani za postizanje tih ciljeva, te dodjeljivanje sredstva za provedbu navedenih politika, planova, projekata i programa.

Da ponovimo, strateški menadžment definira inicijative (planove, projekte i programe), te alocira resurse potrebne za dostizanje željenih ciljeva. Svaki direktor ili član Uprave tvrtke mora u okviru svog posla definirati i implementirati strategiju razvoja tvrtke.

U cijelom promišljanju i realizaciji strategije apsolutno najbitnije od svega je postaviti mjerljive ciljeve, zadati vrijednosti koje se moraju ostvariti, osigurati potrebne resurse za realizaciju, te imati osobu ili organizacijski dio koji odgovara za realizaciju određenog cilja. Postoji nekoliko općeprihvaćenih metodologija za strateško upravljanje, od kojih je vjerojatno najpoznatija Balanced Scorecard metodologija, koja se u svijetu i Hrvatskoj upotrebljava već preko dvadeset godina.

Analogno strateškom upravljanju u tvrtkama, strateško upravljanje mora se primjenjivati i u upravljanju državom, u definiranju ciljeva, te planiranju i realizaciji inicijativa koje će nas dovesti do ispunjavanja zadanih ciljeva. Jedan od osnovnih problema Hrvatske države je totalno nestrateško ponašanje praktično od osamostaljenja do danas – umjesto da sustavno idemo prema transparentno definiranim ciljevima, cijela država nesuvislo baulja pogleda čvrsto upereneog u retrovizor, dok su ruke operativno zauzete šmrkovima kojima se gasi vatra na mjestima gdje se najviše rasplamsa. Kriza koja godinama traje je samo posljedica dugogodišnjeg nepromišljenog, kriminalnog i društveno neodgovornog ponašanja naših vladajućih garnitura.

Okrenimo se ipak području strateškog razvoja Hrvatske koji primarno nas zanima, strateškom razvoju ICT industrije. Prve strategije razvoja hrvatskog ICT-a koje sam imao priliku čitati datiraju iz 2000. godine, kao dio projekta Strategije razvitka RH, koji je pokrenula tadašnja koalicijska Vlada. „Hrvatska u 21. stoljeću, Informacijska i komunikacijska tehnologija“, dokument koji je napravila radna skupina eksperata (uglavnom s FER-a) predvođena akademikom Budinom, je apsolutno briljantno štivo, u kojem ima barem sto preporuka poput „Vlada će dati prioritet razvoju informacijske i komunikacijske tehnologije kao industrijske grane tako da stvori uvjete da se svake tri godine udvostruči ukupni prihod i broj zaposlenih te utrostruči izvoz. Vlada treba hitno pristupiti reformi obrazovanja, a posebno sveučilišnog, kako bi osigurala potreban broj stručnjaka i menadžera osposobljenih za rad u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji kao industrijskoj grani“. Ova i još stotinjak drugih preporuka vezanih za smanjenje poreza i davanja, poticanje zapošljavanja, osnivanje investicijskih fondova, aktualne su i danas – što znači da u trinaest hitro minulih godina gotovo nijedna od navedenih inicijativa nije realizirana! Velika je tragedija što se ova strategija nikada nije krenula zaista realizirati, te se danas praktično borimo s istim pitanjima kao i tada.

U međuvremenu je bilo još nekoliko relativno suvislih strategija razvoja Hrvatske, koje su se doticale razvoja ICT-a i informatizacije, ali se po dobrom starom hrvatskom običaju ništa od toga nije realiziralo.

U zadnjih par mjeseci je do mene na čitanje ponovo raznim kanalima došlo nekoliko novih strategija. Primjerice, u „Strategiji Vladinih programa 2013-2015“ nema niti jedne konkretne riječi, cilja ili preporuke koji bi se odnosio na razvoj IT-a kao industrijske grane ili reformi obrazovanja kako bismo osigurali IT resurse za budućnost. Drugi dokument koji sam čitao je „Prijedlog strategije poticanja investicija u RH za razdoblje 2013. – 2020.“, a u njemu se pojam ICT pojavljuje ravno dvaput i to u kontekstu „...vodeće zemlje kao Kina, Japan i SAD su se također fokusirale na ključne tehnologije, posebice ICT...“

Ono što je najveća tragedija ovih strategijskih dokumenata su predloženi ciljevi, mjere i akcije, te odgovornost za pojedinu akciju - radi se o hrpi želja i parola, za implementaciju svake je odgovorno u prosjeku šest institucija, bez konkretnih i mjerljivih ciljeva i rokova. Tako napisanu strategiju nemoguće je implementirati, jer jednostavno nisu definirane konkretne inicijative. Zaključak koji se nameće je da su te strategije radili ljudi koji pojma nemaju što uopće znači strategija i operativna realizacija strategije. Bilo bi pametno za definiciju, izradu i provedbu strategije angažirati ljude koji se zaista razumiju u strategiju i pojedino područje.

Proizvodnja i izvoz softvera i usluga u IT-u je jedna od rijetkih industrijskih grana u Hrvatskoj koja je u porastu u zadnjih nekoliko godina. Udruga hrvatskih nezavisnih izvoznika softvera CISEx je početkom listopada 2012. u Ministarstvo gospodarstva i Hrvatsku agenciju za poticanje malog poduzetništva poslala materijal „Izrada prijedloga mjera, inicijativa i rješenja za razvoj izvozne softverske industrije u Republici Hrvatskoj“, na kojem je nekoliko mjeseci radio velik broj članova i vanjskih suradnika. Za našu industriju mi smo definirali strategiju puno detaljnije od opisanih prijedloga koje su napravile državne institucije. Šest mjeseci nakon što smo te inicijative pokrenuli, rezultati su, najblaže rečeno, mizerni. Pitanje koje se nameće je da li smo mi glupi i nesposobni ili nemamo adekvatne sugovornike. Zaključak donesite sami.

- 15:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.05.2013., utorak

Paralelni svemir

Piše: Dražen Oreščanin

Svatko od nas živi u nekom svom, više ili manje uređenom okruženju, koje se sastoji od privatnog dijela života, obitelji i prijatelja, te poslovnog dijela, u kojem je radimo u nekoj tvrtci, možda smo menadžeri ili poduzetnici, umirovljenici, ili možda među sve većom vojskom nezaposlenih. Naši životi imaju neki uobičajeni tijek, kao što kaže jedna poznata pjesma – kuća, pos'o, kuća, pos'o. Na poslu se radi pet dana u tjednu, plaća ako ima sreće dolazi redovno, čekamo godišnji odmor, a u međuvremenu praznike spajamo s vikendima, roštiljamo i slavimo rođendane, vjenčanja, krstitke i krizme s familijom...

Osim ovog našeg, običnog svemira, postoji i paraleni svemir s kojim većina nas nema nikakve veze. U tom svemiru premijeri prodaju naftne kompanije strancima i stavljaju u džepove milijune Eura mita, građevinski poduzetnici farbaju tunele za silne milijune i sud im ne može dokazati da je posao bezobrazno preplaćen a lova oprana i isisana iz budžeta. U tom svemiru nekoliko desetaka tisuća odabranih, pokvarenih i na sve spremnih lopova, godinama koristi budžet Republike Hrvatske i svih mogućih tijela javne uprave, kako bi naš novac, koji mi, budale iz našeg svemira uplaćujemo kroz razne poreze i doprinose, prelila u vlastite džepove i na tajne račune u poreznim oazama.

U tom paralelnom svemiru se pravila moraju jako dobro znati. Oni koji ne igraju prema pravilima, vrlo često dobiju žuti karton kao upozorenje, u vidu premlaćivanja, vožnje u gepeku, razgovora ugodnog uz prisutnost osobnog naoružanja, sve do monstruoznih zločina poput otmica djeteta. Primjera ima puno i ne treba ih posebno navoditi. Ako netko i nakon žutog kartona nastavi s nesportskom igrom, slijedi crveni karton – vječni odmor u drvenoj košulji. Ovakvi scenariji su ipak uobičajeniji u svijetu koji popularno nazivamo podzemljem; u paralelnom svemiru o kojem je ovdje riječ je žuti karton obično dovoljan da se opomenuti igrač ubuduće drži pravila. Uostalom, radi se o dobro potkoženim i iskusnim igračima, premazanim svim mastima i s dovoljno para na skrivenim računima da mogu izmigoljiti iz takvih situacija.

Ako smo ikada mislili da je IT kao grana industrije imun na utjecaje paralelnog svemira, ovaj vikend je nekima možda bio gorko suočavanje s istinom. Iako je i prije doginu dana bilo nekih suzdržanih priča o tome kako su se namještali određeni poslovi, iako je bilo priče o tome kako je tvrtka bivšeg premijera radila određene marketinške studije za neke poznate IT tvrtke za vrlo velike novce, iako je bilo govora da je Uskok pokrenuo nekakve istrage, do sada se desilo uglavnom ništa – tresla se brda, rodio se miš. Pitanje je da li će ikada išta od navodno pokrenutih istraga doći do podizanja optužnice i suđenja, ili će istrage pokazati da je sve uvijek bilo u skladu sa zakonima, a svjedoci će nakon nekog vremena promijeniti iskaze ili jednostavno zaboraviti što se (možda) desilo.

Ovaj vikend je bio vikend velike promjene – Jutarnji List je napokon odlučio posvetiti naslovnicu IT industriji, ne zato da bi promovirao neki veliki uspjeh neke hrvatske tvrtke, nego da bi objavio suludu fotografiju direktora IT-a FINA-e skinutu s njegovog Facebook profila, praćenu totalno nemuštim tekstom o batinašima, pištoljima, namještanju natječaja, privođenjima, koji možete pogledati ovdje.

Ja sam već godinama u IT industriji i osobno poznajem oba glavna aktera i u više navrata sam i s Vedranom i Slavenom razgovarao o poslu kroz zadnjih desetak godina, iako nismo nikada imali neku veću suradnju. U tom vremenu smo svi promijenili nekoliko tvrtki i radili različite poslove, ali moram priznati da ih nikada nisam mogao zamisliti u ulogama u kojima su opisani, te da mi se priča sama po sebi čini nevjerojatna.

Ali, kad malo bolje promislim u kakvom okruženju živimo i da pored našeg svemira postoji i onaj drugi, paralelni, nije teško zaključiti da su takve stvari ustvari vrlo moguće. Ljudi su često neugodno iznenađeni kada saznaju da im je susjed s kojim se godinama pristojno pozdravljaju u ponekad popiju piće serijski ubojica, ratni zločinac ili kriminalac – zašto bi hrvatska IT industrija bila drugačija i imuna na paralelni svemir? Pitanje je samo tko sve u našem IT okruženju ima mračne tajne o raznim dogovorima ispod stola, tko ima debele off-shore račune i tko je s vragom tikve sadio, pa će mu se možda jednog dana razbiti o glavu, tko je bio u situaciji nasilnika, tko u situaciji žrtve, tko je namještao natječaje, tko je kome kvario posao, tko je „prao“ novce...

Što se mene tiče, puno bolje se osjećam u neznanju i daleko, daleko van takvih krugova, jer jednom kad se netko uhvati u to kolo, pitanje je kada će se on provozati u prtljažniku ili doživjeti nešto još gore. Znam da taj drugi svemir postoji, ali se držim koliko god mogu van njega, što bih i svima ostalima najiskrenije savjetovao. Trebamo vjerovati u neko opće dobro i raditi u tom smjeru, po tim načelima živjeti i tako odgajati djecu. Ako ti sam ne pređeš u paralelni svemir, vrlo je mala vjerojatnost da će on doći k tebi sam od sebe, ako nemaš ono što ljude iz tog svemira prvenstveno zanima – novac ili položaj na kojem možeš raspolagati s puno tuđeg novca, koji se može preliti u tuđe džepove na razne nepoštene načine.

A za rješavanje problematike paralelnog svemira, pustimo institucije pravne države da rade svoj posao :-)

- 14:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #